Člani Federacije za anarhistično organiziranje in kolektiva Alternativa Obstaja smo pred mesecem obiskali tovariše v Rijeki, kjer smo se podrobno seznanili s politično represijo v kateri sta se znašla Eugen in Zorana in sicer se skuša njuno udeležbo na protestih 01.03.2013 v Rijeki proti privatizaciji javnih dobrin in rezanja socialnih pravic ter politiki zategovanja pasu kriminalizirati.
V kolikor se sprašujete kako lahko pomagate?
S širjenjem teh informacij, organiziranjem akcij podpore danes in v času sodnih obravnav, netenjem različnega pritiska na lokalno oblast v Rijeki, na lokalno policijo v Rijeki in s samim osebnim prihodom na javna sojenja Zorani in Eugenu, kot znak podpore in solidarnosti.
Solidarnostno podporo s kreativno delavnico je že organizirala Pulska zadruga Praksa, ki se je pridružila reški inicijativi proti
politični represiji in zahtevi za prenehanje kriminalizacije socialnih
protestov, ki se manifestira s sproženjem kaznenskih postopkov zoper dva člana družbenega gibanja v Rijeki. Svoju podporo so izrazili z izdelavo „zlomljenih src“ .
 |
Medijske povezave:
http://kontra-punkt.info/pamflet/protesti-u-desetak-hrvatskih-gradova-u-rijeci-policija-tukla-djevojkehttp://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Babic-Ozlijeden-sam-pri-privodenju-a-djevojku-i-mene-odveli-su-u-lisicama
Posnetek policijskega nasilja:
http://www.dailymotion.com/video/x14l1q3_policija-represija-rijeka-01-03-2013-vise-u-opisu_news
INTERVJU
Objavljamo ekskluzivni intervju s tovariši iz Rijeke iz Avtonomne skupine Masari-Mreže anarhista Rijeka (http://masari.noblogs.org/) z Zorano in Eugenom, sprašuje član kolektiva Alternativa Obstaja:
Kakvi
prosvjedi su bili 01.03.2013 u Rijeci?
Socijalni prosvjedi, kojima je cilj bio spriječiti daljnju privatizaciju javnih
dobara, odnosno da ono što nam pripada rođenjem poput odlaska u šumu, na otoke,
plažu ili pak ispijanje pitke vode iz nekakvog potoka ili rijeke – ostane
dostupno svima, a ne samo privatnicima i njihovim klijentima.
Zašto
vas tuži Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci i za šta vas terete?
Tuže nas za prisilu prema službenoj osobi (Zoranu i Eugena), i za nanošenje
teških fizičkih ozljeda policijskom službeniku - slomljen prst (Eugena). To je
službena verzija, a zapravo nas terete za prosvjedovanje, čineći od našeg
slučaja očigledan primjer kriminalizacije prosvjeda. K tome, optužnica je
cijeli događaj okrenula na glavu, pošto je prisila upotrijebljena upravo u
suprotnom smjeru (od stane policije prema nama), i to mimo svih njihovih
protokola, a policajčev slomljen prst je samo dokaz siline kojom su nas
razdvajali i vezivali dok su nas privodili.
Kakva
kazna vam prijeti u slučaju izgubljene tužbe?
2 godine uvjetne kazne Zorani, 8 mjeseci zatvora Eugenu.
Kakve
dokaze imaju protiv vama?
Izjave policijskih službenika i svjedoka civila, koji je ucijenjen od strane
policije pošto je kao prolaznik prisustvovao samome napadu policije na nas i
pokušao pobjeći od samog događaja.
Na
čemu temelji vaša odbrana i šta se je na prosvjedima zapravo desilo?
Obrana se temelji na činjenici da nismo mogli znati da se radi o policijskim
službenicima, pošto se nisu na zakonit način predstavili i legitimirali pri
obavljanju policijske intervencije. Izjave policije i svjedoka civila koji je
navodno vidio predstavljanje policijskih službenika prije samog napada na nas
može opovrgnuti 10-15 ljudi. Ono što je također bitno je zašto bi policijski
službenici nasilno sprečavali snimanje ako su radili išta zakonito. Ljudima su
pokušavali uzeti mobitele i kamere, tjerali ih, gurali, vikali, te im odbijali
odgovoriti na upite o broju njihovih znački. Ako postoje dvostruka mjerila onda
bi to svi javno trebali i saznati, a pošto smo mi na svojoj koži to i osjetili
ovo je naš odlučan korak u tom smjeru.
Sa
kakvim nasiljem od strane policije ste bili suočeni za vrijeme prosvjeda i odma
posle njih?
Kada se prosvjed počeo razilaziti, policija je na više strana grada hvatala
ljude kao zadnje kriminalce, što smo saznali u samoj policijskoj postaji kada
smo prisilno u nju i sami dovedeni. Napad na nas počeo je tako da smo se nakon
prosvjeda kretali prema obližnjem kafiću počastiti se pićem. Tada su osobe koje
su izgledale kao „obični“ kvartovski huligani Eugena prvo napali s leđa,
kidajući mu jaknu, ne predstavljajući se, ne tražeći osobnu iskaznicu kako su
to kasnije tvrdili. Cijela priča se nastavila ispred samog kafića inzistiranjem
da Eugen pođe s nepoznatim ljudima u nepoznatom smjeru, a kada je stigla
policija u uniformama uslijedilo je skakanje za vrat Eugenu, kojeg su zajedno
sa Zoranom srušili na pod, izgazili ih, navlačili, razdvojili, zavezali
lisicama i prisilno odveli u 1. riječku policijsku postaju. U policijskog
postaji je nastavljeno psihičko iživljavanje i mrcvarenje, ispitivanjem od 6
sati, da bi nas tek nakon svega pitali osobne iskaznice, rekli nam da smo
uhićeni zbog remećenja javnog reda i mira, te pustili van gdje su nas dočekali
prijatelji i suborci koji su to sve vrijeme solidarno bili ispred stanice. U
narednim danima pritisak se nastavio kroz provokacije, nadzor, maltretiranja
prijatelja i susjeda, što u određenim oblicima traje i danas. Ono što bi
također spomenuli, je kako su lokalne novine u članku o incidentu (Novi list) u
potpunosti izrezali Zoraninu izjavu o tome da je u masnicama te da je psihički
zlostavljana tijekom ispitivanja (radi se između ostaloga o konkretnoj ponudi
da inspektoru „popuši“), a ostavljena je skraćena izjava Eugena da smo nasilno
privedeni u lisicama.
Kako
razumijete tužbu od strane Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci?
Kao nastavak pritiska (nakon fizičkog nasilja) pravosudnim putem, u kojem se
trude prikazati nas kao kriminalce i bezumne huligane, potpuno izvađene iz
konteksta socijalnih prosvjeda (od kojih „na kraju dana“ kao ljudi i oni imaju
koristi) te policijskog nasilja nad nama.
Dali
ste se posle prosvjeda i tužbe sreli sa još kakvim pritiscima na poslu ili u
privatnom životu?
Naravno, kao što smo to i naveli pritisak se nastavio formalnim i neformalnim
putevima, provokacijama, nadzorom, dolascima na vrata s lažnim optužbama
susjedima i nama, tjeralicama naslovljenim na pogrešne osobe koje se pokušavaju
nama uručiti, pritiscima na svjedoke putem sudskih blokada računa, uglavnom
raznim metodama s ciljem slamanja volje i nametanjem osjećaja straha i
neizvjesnosti.
Kako
su svi problemi vezani za tužbu i ostali pritisci uticali na vaš privatni
život?
Ha, da se razumijemo jednom velikom količinom stresa i međusobnih prepirki, što
se na kraju kanaliziralo u još veći bijes prema socijalnoj nepravdi. No ono što
je bitno, da se „na kraju dana“ to svelo na to da su naši odnosi postali još
čvršći, a osjećaj da smo poniženi i da nam je oduzeta sloboda čak i nakon te
večeri kada smo privedeni (pošto nismo smjeli 8 dana odlaziti u centar grada po
nalogu policije) rezultirao je još većom odlučnošću u našem socijalnom radu i
vjerom da je ono što radimo ispravno.
Što
znači kriminalizacija socijalnih prosvjeda za buduću socijalnu borbu u Rijeci i
šire u Hrvatskoj?
Znači da će sljedeći prosvjedi morati biti odlučniji, a na žalost političara,
njihovih kompanjona tajkuna i policije to znači i novu generaciju mladih ljudi
koji će s više odlučnosti morati štititi svoje pravo na postojanje, izražavanje
mišljenja i na slobodno djelovanje.
Kako
vam ljudi u Hrvatskoj, Sloveniji ili šire mogu najbolje pomoči a da ta pomoč ne
ide u smjeru humanitarizma nego političke solidarnosti?
Da se ne dozvoli da se ovaj slučaj policijskog nasilja stavi pod tepih, da se o
tome priča, pogotovo kada krenu ročišta koja još uvijek čekamo. Naravno, stvari
nikada ne staju na priči, zato očekujemo i akcije suboraca, prijatelja i
obitelji na razini regije i šire koje će za cilj imati pritisak na vlast,
sudstvo i policiju sve dok se ne okonča ova hajka na nas kao socijalne
aktiviste s podužim iskustvom borbe iza sebe. Također, treba uvijek isticati
kako policijsko nasilje nije „slučajnost“ - to je njihov posao. Država ima
monopol na nasilje što znači da je zakonito kada ona „bije“, a kada se ljudi
brane ili ako se usude uzvratiti udarac to je po njihovim mjerilima kriminal.
Imate
li još što reći za kraj za sve koji budu čitali ovaj intervju?
Da, ne poginjite glavu, to trebaju činiti oni koji nam oduzimaju od usta,
zdravlja, sreće i općenito od naših života. Svi su oni ljudi kao i mi, samo ono
što im nedostaje je legitimitet, principijelnost, rad za opće dobro i očigledno
povjerenje od širih masa što možemo vidjeti po izlaznosti na zadnje izbore za
mjesne odbore (na koje se nije odazvalo 90% populacije), a da ne pričamo kako
se većina osjeća kada vidi „sigurnost i povjerenje“ (natpis na policijskim
vozilima). Hvala svima koji smatraju da smo zajedno u svemu ovome, bez vas bi
bilo teže nastaviti gurati dalje.
Ni komentarjev:
Objavite komentar